Mozaične sekvence
Tražeći objedinjeni naziv za ovu izložbu, koja je realizirana unutar ciklusa Međunarodne kolonije izrade mozaika Mozaik City, posegnuli smo za pojmom sekvence. Preuzet je iz filmske umjetnosti, gdje označava niz scena povezanih jedinstvom vremena i lokacije, koje formiraju samostalnu narativnu jedinicu. Primijenjeno u našem primjeru, riječ je o radovima sudionica/ka rađenih namjenski za porečku manifestaciju izrade mozaika, koja je pokrenuta unazad sedam godina, a ima izvrsnu recepciju od strane struke, medija, publike i lokalne zajednice. Bez obzira na scene različitih poetika, problemskih i tematskih koncepata, pristupa umjetnosti mozaika, u određenim vremenskim okvirima i određenom radnom prostoru, zajednički im je narativ. Stoga svaki od pojedinačanih radova čini zajedničku sekvencu izrade mozaika zasnivanu na odnosima materijalne i tehničke prakse, metodama i modelima kako baštinjenih tako i aktivnih u primijenjenoj ili suvremenoj umjetnosti.
Suvremeni pristup izrade mozaika pratimo u radovima Zdravka Milića i Đanina Božića. Za Zdravka Milića zasigurno možemo reći da je postojan sudionik i poznavatelj umjetnosti mozaika; generacijama studenata prenosi svoje znanje i umijeće izrade ove drevne likovne discipline. Za mozaik općenito vrijedi da je složena i gruba tehnika koja zahtjeva zanatsku vještinu i strpljenje, no za Zdravka Milića možemo reći da je kamenom rasteru dao ulogu slikarskog materijala. Sasvim osobno, autentično i suvereno on stapa kockaste elemente i gravirane mramorne površine, strukturiranu površinu i crtež, naznaku figura i imaginarnog prostora, odnose crnih i bijelih ploha. Prevedeno – kod Milića pratimo istovremeno svu lakoću i težinu kolažiranja mozaičke tehnike.
Blizak geometrijskoj apstrakciji, minimalizmu i neokonstruktivizmu, Đanino Božić, koji gotovo redovito sudjeluje na koloniji izrade mozaika, kroz godine dokazuje kako se lagano, gotovo kroz igru, može šetati poljem apstraktnih idioma. Slika, ne-slika, akromatski prostorni tekst ili slikoobjekt – sve to može ujedno biti i mozaik, bez strogih razgraničenja umjetničkih medija. Poznato je da su i Milić i Božić sudionici hrvatske suvremene umjetničke prakse, no istovremeno oni znatiželjno prate što se to događa na polju umjetnosti mozaika, otvarajući si time nova poglavlja i područja istraživanja svojih oblikovnih struktura i njihovih razrada.
Drugačiji koncept izrade mozaika slijedimo kod Darine i Andreyja Yaneva. Oboje su usredotočeni na pitanje dekorativne prostorne kombinatorike, kod čega multipliciranje ili redukcija organskih i taktilnih elemenata unutar kromatskih odnosa i njihovih interferencija modificira mozaičku podlogu u atraktivnu vizualnu cjelinu, svojevrsnu likovnu scenografiju.
Bliska im je Sonja Milotić Šesto, mozaičarka i zdušna promotorica ove drevne likovne discipline. Složenim tonalitetima crne i bijele, usuglašenim obrisima linija i punina, njezini mozaici privlače toplinom i lirskom suptilnošću. Odmak od navedenih radova i tehnika jest mozaik Marije Gašpar. Precizan i u motivu realističan, objedinjuje ono vidljivo, materiju i boju kamena koja se otkriva u slici što izvire iz plošnosti prizora.
U odnosu na druge slikarske tehnike mozaik je trajan, baš kao i ova izložba. Jer jednom kada galerija zavori svoja vrata, radovi navedenih sudionica/ika kolonije izrade mozaika naći će svoje mjesto u jednom od javnih prostora Poreča – grada u kojem su mozaične sekvence utkane kako u prošlost tako i u sadašnjost.
