Izložba izrađenih djela sa osme međunarodne kolonije ” Mosaic city 2019″ biti će u Maloj galeriji Pučkog učilišta 19.09 – 04.10.2019
“Mozaik/slika”
Izložba ovogodišnjih sudionika Simpozija izrade mozaike donosi osam radova, zapravo prije bismo mogli reći osam slika, bez obzira na to što su rađene jednom od najstarijih likovnih tehnika. Tih osam „mozaika/slika“ različitih su kromatskih (ili ne) spektara, sadržaja i tema, dijelom apstraktna ili figurativna; što samo govori o tome da je izložba reverzibilna strategija, baš kao što je i sama tehnika izrade mozaika. Izlagački prostor je mjesto i suodnosa i različitosti i suprotnosti, u čemu podjednako djeluje umjetnička misao i tehnička vještina. Prevedimo, preorijentirajući se u svojoj umjetničkoj praksi na način slobodnog izbora istraživanja problemskih tema mozaika i njihovih razrada, sudionici Simpozija su se fokusirali na „estetsko stanje“ koje podvrgavaju pravilnostima odnosa, proporcija i rasporeda što apliciraju u repertoar određenih mozaičnih cjelina. Riječ je o načinu izlaganja, koje nije više samo tehnika, ikonografija materijala i tema, koje nije niti puko „slaganje“ dijelova, nego su to sada prije istovremena i raznomjesna povezivanja radnji koje zahvaćaju refleksije djela i njihova odnosa prema prostoru, gledatelju i vremenu. Odnosno, riječ je o razumijevanju umjetnosti mozaika kao medija koji stimulira i stvara nove interakcije – interakcije s urbanim prostorom, interakcije s publikom, među sugrađanima koji mozaike/slike susreću u raznim javnim ili zatvorenim prostorima Poreča, te dakako, interakcije među umjetnicima i ljubiteljima umjetnosti.
Naime, dosadašnja produkcija Simpozija je širokog raspona i uključuje radove kako domaćih i međunarodnih umjetnika tako i onih čija je komunikacija usko lokalna, ali svejedno bogata značenjem; od kompleksnih do skromno izvedenih radova, od rješenja dominantno apstraktne prirode do onih prvenstveno estetski upečatljivih. U tom smislu riječ je o prilagodljivosti sudionika Simpozija da jednako učinkovito odgovore na zahtjevnost mozaične tehnike. Odnosno da za svaku od tematskih razrada pronađu estetski, komunikativan, nerijetko zavodljiv i poetičan izraz. Pritom je svaki put riječ o novim radovima i njihovom identitetu, ali takvom koji se gradi na mozaičnoj baštini Poreča, iskustvima i istraživanjima, da bi nakon toga dobili odgovore na ono što im je prethodilo. Krećući se unutar iste tehnike i različitih ideja koje se nadograđuju ili sagledavaju iz nekog drugog kuta, svih tih godina prisutna je ista nit vodilja, a to je želja za komunikacijom, povezivanjem i umrežavanjem s lokalnom zajednicom. Stoga je važno da Simpozij održava svoj konceptualni kontinuitet, da se događa i gradi kroz vrijeme, da se priča o tome. Čini se da Simpozij izrade mozaika nikakva promjena ne ometa, da programski koncepti koji ga zaokupljaju nisu iscrpljeni, da u njegovim „slikama/mozaicima“ još uvijek čitamo uzlazni smjer kako inovacija tako i entuzijazma i senzibiliteta.
Jerica Ziherl